Iako na primorju i centralnom dijelu Crne Gore ima 2,000 do 2,500 sunčanih sati godišnje, a na kvadratni metar ravne površine dospijeva oko 1.600 kwh sunčeve energije, solarni sistemi u Crnoj Gori još uvijek su rjetkost.
Računica uštede električne energije je jasna: kako se za kvadrat solarnog sistema plaća 1,500 do 3,000 EUR, to ulaganje se isplaćuje za 5 do 10 godina, jer se godišnje uštedi oko 350 EUR potrošene struje (i to samo pri upotrebi solarnih kolektora za toplu vodu prosječne porodične kuće u Podgorici).

U institucijama za energetsku efikasnost podsjećaju da je energija koja svakodnevno sa sunca padne na zemlju oko 14.000 puta veća od cjelokupne potrošnje čovječanstva. U mediteranskim oblastima, solarni sistemi mogu obezbijediti potrebe za toplom vodom i u znatnoj mjeri za grijanjem, a hoteli ili javne ustanove mogu instalirati sisteme ne samo za sanitarnu toplu vodu ili zagrijavanje prostora, već i za proizvodnju električne energije iz solarne.

Ono bez čega nije moguće govoriti o korišćenju solarne energije je i osavrenjena gradnja koja racionalizuje potrošnju energije kroz niskoenergetske, pasivne i nulte objekte. Na primjer, niskoenergetska kuća (termički dobro izolovana, sa podnim ili zidnim grijanjem i solarnim kolektorima) može u potpunosti obezbjediti toplotu neophodnu za grijanje svog prostora i vode.

U publikaciji Savremeni izraz tradicionalnih kuća u Crnoj Gori, arh. Nebojša Adžić podsjeća da se korišćenjem sunčeve energije u kućama potrošnja može smanjiti za 70 – 90%. Za grijanje klasično gradjenih objekata (bez posebne izolacije) u Crnoj Gori danas se troši 200 – 260 kWh/m2 godišnje. Ako bi se primijenio evropski prosjek ugradnje izolacije, ostvarila bi se uštede i do 100%, napominje Adžić. „Kako energetska potrošnja za grijanje i kondicioniranje vazduha predstavlja najznačajniji dio energetske potrošnje u zgradama, članice EU su propisale količine toplote koje se po m2 stambene površine smiju potrošiti za grijanje, a iznose 80 – 120 kWh/m2 godišnje, sa tendencijom smanjenja do 60 kWh/m2 godišnje.

Medju svojim ciljevima do 2020. godine EU je propisala povećanje energetske efikasnosti i smanjenje potrošnje energije za namanje 20%, kao i povećanje udjela obnovljivih izvora energije na 20% ukupne potrošnje primarne energije. Da nije riječ samo o procentima na papiru, dokazuje primjer bavarskog sela Wildpoldsried koje proizvodi 321% više energije nego što mu je potrebno.

Ovo nije postignuto preko noći – projekat se razvija od 1997. i danas je devet javnih objekata opremljeno solarnim panelima, kao i 190 seoskih kuća. Izgradjeno je četiri peradjivača biogasa i instalirano sedam vjetrenjača. Sa manje od 3,000 stanovnika, Wildpoldsried na ovaj način generira zaradu od oko 4 miliona EUR godišnje.