Jeste li znali da se u zaledju Budve nalazi jedno od nekoliko najstarijih maslinovih stabala na svijetu, starijih od dva milenija?

Ivanovići, na čijoj zemlji raste, davno su je nazvali Veljom maslinom, pod kojom su se vjekovima okupljali o Mitrovdanu i svim važnim seoskim dogadjajima.

I danas se mogu vidjeti čuvari tradicije kako svoje poštovanje svetom drvetu iskazuju naklonom, kad god obidju taj jedinstveni spomenik prirode.

Jedan od njih je Marko Ivanović, sedamdesetšestogodišnji zaljubljenik u Velju maslinu. “U Grčkoj je najpoznatija maslina pod kojom je odmarao Platon, druga je u Jerusalimu i vezuje se za Hrista, jedna od najstarijih maslina na svijetu je u Tunisu i pamti Punske ratove, a uz onu u Palermu, medju najstarije spadaju Stara maslina u Baru i Velja maslina u Ivanovićima”, priča nam Ivanović.
Najstariji dokument o Veljoj maslini datira iz 1881. godine kada je Krstinja Markova Ivanović prodala “četvrti dio masline da bi spravila sina Pera u Carigrad”. U mnogim spisima sačuvana je kao mjesto okupljanja, a sve do Drugog svjetskog rata održala se tradicija kojom su se oko nje sretali čestitari seoske slave.

“Dok je selo bilo živo, do 1947 godine, brinulo se o svim maslinjacima u Ivanoviće. Kasnije su sa selidbom u grad i maslinjaci zapušteni. Kada sam se vratio u Budvu i Ivanoviće 1975., upoznao sam tada jedinu doktoricu maslinarstva u Crnoj Gori Kseniju Miranović. Doveo sam je da vidi Velju maslinu, a pisac Čedo Vuković je popularisao to sveto drvo medju akademicima. Konačno je 1994. maslina zaštićena kao spomenik prirode”, sjeća se Ivanović.

Velja maslina radja i danas.
“Kao dijete se sjećam da je davala jedan mlin maslina, od 16 do 18 lata, znači oko 250 kg ploda, i 40 litara ulja. Od maslinjaka se tada živjelo. Govorilo se – kad bi se svo ulje Ivanovića prosulo, stiglo bi do mora”.

Photo: Velja maslina, Marko i Slobodan Ivanović