Jedno od bokeljskih mjesta koja mirišu mediteranom je Stoliv, Donji i Gornji. Poslednjih godina u Stolivu se održava Fešta kamelija, kao tradicija nekadašnjeg bala koji se prvi put plesao u Dojmiju 1905. Kameliju je, pričaju Stolivljani, iz Japana na jedrenjaku donio predak familije Ivanović, i ona je danas simbol starog pomorskog mjesta.

”Od mandraća i ponte, kroz Verige i pored Mamule, vapori su odili u daleki svijet. Dugi i teški su to bili vijađi ali svaki povratak bi učinio da se sve brige, nevjere i samoća zaborave, i spakuju u one šesne i sa puno ljubavi napravljene mornarske bajule, sve do iduće partence. Na moru, bajuo je pun uspomena na dragi kraj, topli dom i voljenu, a na povratku kada kroz Verige pasaju i Gospa od Anđela im pokaže put za doma puni su ushićenja i žara. I tako sa jednog dugog i burnog vijađa u naš mali i voljeni Stoliv ponovo uplovljava stari vapor”, priča Dolores Fabijan.

Svake godine Stolivljani i njihovi gosti okupljaju se i za Kostanjadu, kada je trpeza stolivskih domaćica u znaku koštanja. Tradicionalno, fešta odvodi goste uz brdo, kroz šumu koštanja, do Gornjeg Stoliva. Selo se prvi put pominje 1326.godine, a do njegovih 300 metara nadmorske visine vodi put koji je napravio pomorac Gašpar Ivanović iz sela Andrići. Osim očuvanog arhitektonskog nasljedja seoskih kuća i crkve Sv.Ane, Gornji Stoliv otkriće vam i sasvim novu vizuru Perasta i peraških otoka.

Stolivska Kostanjada nas je i ove godine podsjetila na idilična primorska mjesta koja su još uvijek sačuvala ljepotu pučkih svečanosti. Od priganica i rakije za dobrodošlicu do recepata stolivskih, risanskih, prčanjskih i kotorskih domaćica – sve je bilo u toplim jesenjim bojama Mediterana. Tradicionalno, posjetioci Kostanjade obišli su i Gornji Stoliv, noseći na povratku pune džepove plodova iz šume kostanja.