Iako tradicija malih brodograditelja na crnogorskom jugu gubi utrku sa velikim proizvodnim korporacijama i modernim tehnologijama, još uvijek postoje čuvari tradicije bokeljske brodogradnje. Tako familija Zgradić u Bonićima kod Tivta još uvijek ručno izradjuje sve brodske detalje, što njene brodice izdvaja od serijski proizvedene konkurencije na evropskom tržištu.

Božo Zgradić posebno voli model guca, Navar 795, od 7 m, koji ima svoju kabinu, kupatilo, dva ležaja, motor od 125 konja, potrošnju od 8 l,  i  maksimalnu brzinu od 20 milja. Ovakav brod se proizvede za dva mjeseca, a košta oko 60,000 EUR.

Najveći broj naših ljudi koji znaju da cijene ovakvu brodicu najčešće nema novca da je i priušti, pa su najčešći naručioci Rusi i Englezi, kaže Zgradić. Iako su drveni brodovi dio kulturnog blaga svake zemlje, teško odolijevaju savremenoj graditeljskoj tehnologiji. Zato je drvenih barki sve manje i u Boki.

“Trudimo se da očuvamo tu bokešku tradiciju, ali nove tehnologije gutaju sve pred sobom. Danas je plastika nezamjenljiva. Iako bih ja više volio da radimo drvene brodove, jednostavno nemate klijente za takvo što, jer drvenom brodu treba mnogo više novca i vremena za održavanje”, kaže Zgradić, koji za svoju dušu vozi drvenu barku korčulanku, sa ručnim paljenjem na kurblu i malim latinskim jedrom.

Za ljubitelje starih barki evo nekoliko fotografija Ljuba Paskovića, koje su snimljene ispred Mua, spremne za feštu Bokeljska noć. Fotografije su objavljene na sajtu Drvene barke , na kojem možete naći još puno zanimljivosti u slici i riječi o drvenim barkama.