Mještani i vikendaši Perazića dola potpisivali su tokom avgusta peticiju za zaštitu i očuvanje zdrave životne sredine u toj uvali. Do prije desetak godina, kada je počela intenzivna divlja gradnja, Perazića do je bio medju najljepšim mjestima na Budvanskoj rivijeri. Danas je primjer devastacije koja se odvijala godinama naočigled svih.
Najnovijom peticijom mještani žele apelovati da državni organi obezbijede zdravu životnu sredinu i spriječe dalje devastiranje uvale. Njaveći krivci za to su, prema mišljenju mještana, investitori apartmanskog naselja Bankada i hotela As, zbog kojih se fekalije direktno izlivaju u more. Time se krši zakon o obaveznom prečišćavanju otpadnih voda, a prije gradnje nije izvršena ni procjena uticaja na životnu sredinu.
Podsjetimo, hotel As je prodat 2003. godine, i od tada traje agonija izgradnje gigantskog objekta na pjenu od mora, koja je potpuno obustavljena poslednjih nekoliko godina. I umjesto da se zbog kršenja rokova raskine ugovor sa investitorom, Vlada ih je iz godine u godinu produžavala sa novim obećanjima. U medjuvremenu, geografija i podmorje priobalnog dijela uvale u potpunosti su izmijenjeni, tvrde potpisnici peticije:
“Plaže su zatrpane stijenama i građevinskim otpadom, komadima betona sa zarđalom armaturom i đubretom koje su građevinari bacali u more. Kao pripremu za ljetnju sezonu 2011. zakupac Velike plaže je bio prinuđen da iznese više od 100 kamiona šuta i kamenja i donese isto toliko pijeska. Mala plaža, nekada posuta sitnim šljunkom i pijeskom, sada više ne postoji u takvom obliku! Tokom rekonstrukcije hotela As uništen je sistem za prečišćavanje otpadnih voda 60 kuća postojećeg naselja, a novi nije napravljen. Fekalije iz naselja sada otiču u more preko potoka, koji je jedini ’prečišćivač’, pa se slivaju na plažu”. Ovim se ne ugrožava samo ambijent i ljepota kamenih kuća koje su gradjene šezdesetih godina prošlog vijeka, već i zdravlje svih koji se kupaju na plažama u Perazića dolu.
Mještani zahtijevaju da investitor hotela As obezbijedi sistem za prečišćavanje otpadnih voda i reguliše odliv daleko od obale i kupališta, a u cilju trajne zaštite prirode u uvali ograniči gradnja tako da dozvoljena maksimalna spratnost bude najviše tri etaže (suteren, prizemlje i sprat).








