Dartmoor (Dartmur) je brdovita oblast prekrivena niskim rastinjem u centru Devona, u Engleskoj. Njegova površina od oko hiljadu kvadratnih kilometara zaštićena je statusom nacionalnog parka. Ostaci praistorije u ovoj oblasti datiraju iz neolita i ranog bronzanog doba, pa je Dartmur poznat po tzv. „stojećem kamenju“ koje formira starovremenske kamene krugove.

Jedan od simbola Dartmura je poni, a milenijsko postojanje ove životinje u oblasti nacionalnog parka potvrdile su i iskopine iz bronzanog doba. Danas je to malobrojna, ali rasa o kojoj se pomno brine, jer su ekološki aktivisti u saradnji sa nacionalnim parkom osigurali njegovu održivo odgajanje. Iako dartmurske ponije možete vidjeti kako slobodno kasaju po netaknutoj prirodi, to nisu divlje životinje – sve imaju prsten svog vlasnika, a za njihovo odgajanje farmeri moraju dobili specijalne dozvole.

Osim kajakinga, kanuinga i jahanja, ova oblast je popularna za ljubitelje hajkinga, a Dartmur je idealan i za one koji žele odmor provesti bez automobile jer je cijelu oblast moguće obići uredjenim i označenim biciklističkim i pješačkim stazama.

Foto: Lea Lonza

Ovdje se čuvaju eksponati o istoriji brodarstva i pomorske trgovine, ali i sukobima sa gusarima na Jadranskom i Sredozemnom moru. U Muzeju su ostavštine poznatih pomorskih porodica Ivelić iz Risna i Florio iz Prčanja, knjige, slike i modeli brodova i jedrenjaka bokeljske flote, etnografsko podsjećanje na narodnu nošnju, ali i sjaj primorske vlastele…

Pomorski muzej je i jedina institucija na ovim prostorima koja je za svoje goste obezbijedila audio guide na šest jezika, a kako je riječ o trospratnom palacu, organizovano je i muzejsko odjeljenje u kojem je pristup omogućen i hendikepiranim licima.

No, iako je Crna Gora sebe prozvala ekološkom državom, od Slovenije imamo mnogo toga naučiti kada je riječ o zaštiti prirode i usvajanju standarda održivog turizma. Evo nekoliko zanimljivih podataka:

Slovenija je medju zemljama sa najbogatijim biodiverzitetom na svijetu. Iako pokriva samo 0.004% površine planete, u njoj postoji više od 1% organizama i 2% kopnenih životinja, ukupno 24,000 životinjskih vrsta.

Preko jedne trećine površine Slovenije je zaštićeno i uključeno u evropsku mrežu Natura 2000 koja štiti biodiverzitet.

Slovenia je na trećem mjestu u Evropi po bogatstvu šuma koje pokrivaju skoro 60% njene površine. Poslednjih decenija taj broj se konstantno uvećava jer Slovenci godišnje zasade preko 1,2 miliona stabala!

Slovenija ima preko 7,000 kilometara planinskih pješačkih staza, uz 165 planinarskih domova i kampova.

Broj smedjih medvjeda u Sloveniji svrstava tu zemlju pri vrhu evropske ljestvice njihovih staništa- procjenjuje se da ih je izmedju 500 i 700.

Slovenija je jedna od najbogatijih evropskih zemalja vodom. Ima 27,000 kilometara rijeka i riječnih korita, brojne termalne, mineralne izvore i brojne podzemne vode.

U Mariboru postoji 400 star čokot koji i danas radja plod. Žametna Črnina daje 25 litara vina svake godine. Inače je 216 km² Slovenije prekriveno vinogradima.

Slovenačka svjetski poznata farma konja Lipica, uzgaja lipicanere od 1580. Ova rasa je poznata po svojoj bijeloj boji i izuzetnoj sposobnosti učenja.

U Sloveniji je sačuvan i trag dinosaurusa, star oko 200 miliona godina, a nalazi se u mjestu Zalarjev Vrh kod Idrije.

Izvor: The Official Travel Guide of Slovenia
Foto: www.slovenia.info

“Sa ribljeg stomaka se skida krljušt i od nje se specijalnom tehnologijom pravi ohridski biser”, kaže Pavel Filev, jedan od nastavljača osamdeset godina duge tradicije bisernog zanata, koji nam otkriva dio porodične tajne. “Kada se odvoji krljušt, njen unutrašnji dio se koristi za proizvodnju emulzije kojom se vezuju čestice i nastaju oblici. Kalup se upotrebljava samo za okrugle bisere, jer je to vrlo konzervativan nakit koji se malo mijenjao tokom istorije, i sve se radi ručno”.

Za kilogram nakita potrebno je oko 100 kilograma ribe, a masovni izlov organizuje se jednom u pet godina. Medjutim, poslednjih godina nema plašice u nekadašnjim količinama, pa grad uskoro dobija kolektor koji bi trebao spriječiti zagadjenje jezera i tako omogućiti zaštitu te riblje vrste. Osim u Ohridu, plašice ima još samo u Bajkalu i afričkom jezeru Tanganiku.

Bisere inače radjaju školjke, koje se otvaraju za vrijeme oplodnje, pa obavijaju zrnca pijeska sokovima svojih žlijezda sve dok ne nastane biser. Na Tajlandu, na primjer, postoje plantaže takvih školjki, no priča se da su Ameikanci za ohridske recepte pravljenja bisera nudili milione dolara. Bez uspjeha. “Ohridski biser je zasticen UNESCO-om, ali i porodicnom zakletvom”, kaže Filev.

Buzolić vodi jedan od najpoznatijih Hvarskih slow food restorana, a za one kojima taj pojam nije blizak objašnjava da je riječ o filozofiji i načinu poslovanja. Kuća u kojoj se nalazi restoran je iz 13. vijeka, a sve je podredjeno neobičnim jelima i kombinaciji ukusa koji nose atmosferu mediteranskog života kroz spoj tradicije i savremene gastronomije.

„Crna Gora i Hrvatska imaju imaju kontinentalne djelove i divnu obalu. Kao Dalmatinac mogu reći da su naše primorske kuhinje kompatibilne, skoro iste: materijali su identični, tu su riba i morski plodovi, maslinovo ulje, tu je koza, ovca, sir. Naše kulinarske razlike donose uticaji s kopna. No, mediteranske kuhinje koincidiraju medju sobom kao što to ilustruje jedan pomorski izraz: lingua franca. Dakle, ima izraza koje upotrebljavamo i mi u Dalmaciji, i vi na Crnogorskom primorju, i sve primorske zemlje Mediterana, i gdje god da ih koristite na obali, čak i u arapskom svijetu, moći će vas razumjeti. Jer su nam kulinarski temelji isti – ovca i koza na kopnu, maslinovo ulje uz more, u moru riba“.

Buzolić je jedan od onih ljudi koji žive svoj posao – i uživaju u njemu.

„ Naš meni se mijenja svakodnevno, jer je koncepcija mog rada podredjena mojim zadovoljstvima. Ujutru se dignem rano i odem na pjacu i ribarnicu. Ne pada mi na pamet ulazit u velike hipermarkete, jer mi je prioritetna domaća roba, ono što se donese sa sela i što ribari freško izvuku iz mora. I tome se prilagodjava dnevni meni. Od dvije vrste ribe i dvije vrste školjke može se napravit pedesetak jela. Ljudi se pitaju kako. Pa tako da se ne zaključamao u četiri-pet osnovnih recepata tradicije, što bi na Jadranu rekli- isprigat, ispeć, skuhat lešo, napravit brodet. Ako to plemenimo modernom gastronomijom, tu postoji još milion varijacija. Znači, sačuvati tradicionalan način pripreme, ali u spoju s modernizmom“.

Buzolić je u Budvi boravio u februaru kao sudija ma Medjunarodnoj turističkoj berzi, ovo je dio izloženih eksponata u kategoriji show cooking.

Hrvatska je odlučila da svojih 48 svjetionika, kao spomenike kulture nulte kategorije, vrate u život tako što će omogućiti njihov zakup na deset godina.

Hrvatska televizija prenosi da se u neke od svjetionika nije ulagalo preko vijek i po, no država neće dopustiti da njihovo uredjenje bude proizvoljno, već je pripremljena projektna dokumentacija sa pečatom konzervatora. Kako bi se očuvala životna okolina, otpadne vode sa svjetionika odvodiće se prećišćivačima, biološkim jamama.

Ove godine će se u zakup dati 14 svjetionika, medju prvima istarska Verulera i Verudica, kao i Strašica kod Senja. Još jedan znak da Hrvatska država brine o svom prirodnom i kulturnom nasljedju je odredba da za zakup mogu konkurisati samo domaće firme.

Inače, svi svjetionici na hrvatskom dijelu Jadrana su automatizovani, a u sedamnaest boravi stalna posada. Do sada je uredjeno jedanaest svjetionika koji se iznajmljuju turistima.

Najstariji svjetionik na Jadranu je Savudrija, sagrađen 1818.

(Foto:  Jean Guichard)

Ako želite upoznati zaledje Paštrovića, krenite na hiking turu sa Brajića i tvrdjave Kosmač, austrijskog utvrdjenja gradjenog od 1841.-1850. na granici izmedju Crne Gore i Austrougarske. Sa zapuštene tvrdjave koja svjedoči o naprednoj vojnoj gradjevinskoj tehnici devetnaestog vijeka, pogled se prostire sa oko 800 metara nadmorske visine na cijelu Budvansku rivijeru, od Jaza do Petrovca. Šetnju nastavite ka selima Ogradjenica i Mikovići, pa se ka obali uz manastir Praskvica spustite do Sv. Stefana i Miločera.

Jedan od starogradskih trgova – Trg robova – svjedoči da je Ulcinj bio jedna od omiljenih piratskih destinacija uz Veneciju i Dubrovnik. U ulcinjskom zatvoru je pet godina kao sužanj proveo španski pisac Miguel de Servantes, a Ulcinjani tvrde da je Dolcinea u romanu „Don Kihot” dobila ime po Cita di Dolcinio. U slavu španskog pisca Trg robova zove se i Servantesov trg. Gradski anali pišu da je oko stotinu crnaca-robova nakon oslobadjanja ostalo da živi u Ulcinju pod prezimenima ljudi kod kojih su služili. Danas tu živi samo jedna porodica Ulcinjana-crnaca.