Domaćini kažu da je riječ o turističkoj ponudi koja ima sigurnu budućnost. “Ovo je posao koji ima perspektivu što potvrdjuje porast naše posjete, prije četiri godine imali smo oko sto pedeset posjetilaca, a danas oko hiljadu i po“, kaže Mićo Blagojević.

Etno selo je sačuvalo toplinu tradicionalne arhitekture i običaje nekadašnjeg života na sjeveru Crne Gore. Izvorni ambijent upotpunjen je restoranom, nekadašnje kolske pretvorene su u pješačke staze, a stare kolibe su preuredjene za boravak gostiju. Blagojevići nas vode kroz etno kolibu u kojoj su zbirke seoskog orudja, nakita, nošnji, pokućstva. Tu su ognjište, stolovač, burilo, škanj, pegla na žar, ručno radjena kolijevka od tisovine. Nema betona, nema gvoždja, samo drvo i kamen. I jelovnik etno sela Montenegro odgovara tradicionalnim receptima crnogorskog sjevera, obavezni su kačamak, cicvara, skorup.

“Naši turoperatori iz inostranstva kažu da moramo sačuvati prirodu i izvornost ambijenta etno sela kako bismo osigurali dolazak stranih turista. Kamena kućica i drveni stolovač mnogo su zanimljiviji prosječnom modernom turisti od mesinga i čelika velikih hotela“, kažu Blagojevići.

Plan predvidja četiri skijaška centra i jedan eko avanturistički park koji bi mogao da ugosti 5,000 ljudi. Ski resorti predvidjeni su na lokalitetima Žarski, Torine, Kolašin 1450 i Jelovica. Eko adventure park je lociran na Komovima, a Biogradska gora će se tretirati kao zasebna turistička zona. Revitalizacija katuna ima dva segmenta – izgradnju eko/etno sela i oživljavanje poljoprivrednih katuna. Ukupne investicije mogle bi dostići 1 milijardu EUR.

Kako je do kraja naredne godine najavljen i plan za Durmitor, potražili smo odgovor na pitanje kako će planski biti tretirana dva nacionalna parka u ovoj oblasti-Biogradska gora i Durmitor.

«Ti planovi će biti revidirani po svim evropskim standardima, jer nam je cilj da turizam i razvoj budu čuvari prostora», kaže Igor Noveljić, koordinator projekta izgradnje ski resortsa na Bjelasici i Komovima.

Kako spriječiti da sjever doživi sudbinu betoniranog juga?

«Uz odabir eminentnih planera, postavićemo stvari na dobre temelje. E sad, kako će se planovi implementirati zavisi od svih nivoa – od Vlade i ministarstava do opština. Važna je sinergija u jedino mogućem dugoročnom razvoju Crne Gore – a to je održivi razvoj».

Prostorni plan posebne namjene Bjelasice i Komova radi konzorcijum planera predvodjen kanadskom firmom Ekosign koja je bila uključena u planiranje četiri zimske Olimpijade, a trenutno rade na pripremi Olimpijade u Sočiju 2014. god.

Rijeka je stiješnjena izmedju stijena visokih i do 1,100 metara, a posebno je atraktivan put usječen u kamene obronke na najinteresantnijem, osam kilometara dugom dijelu kanjona. Usjek u okomitoj stijeni, nazvan «galerija», probila je vojska početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka i tako učinila kanjon prohodnim cijelom dužinom.

Prilaz kanjonu najlakši je iz Međurječja, a do ulaza u njegov najatraktivniji dio od početka staze treba oko 45 min hoda. Kanjonu se može prići i sa sjevera, iz sela Velje Duboko, do kojeg je moguće stići automobilom iz Nikšića i Žabljaka.

Kanjon Mrtvice u svojih 13 km ujedinjuje nedirnutu prirodu, pitku rijeku i predanja kao ono o kamenom mostu koji je knjaz Danilo posvetio svojoj majci.

“Ima nas petnaest, a ovaj naš put traje trinaest dana. Krenuli smo iz Slovenije preko Hrvatske i Bosne, do Mokre Gore, tamo smo išli na Šargansku Osmicu, pa u Višegrad, pa na Zlatibor. Tamo smo se penjali na dva vrha. Sada ćemo biti tri dana na Komovima, popećemo se na sva tri vrha, pa posle preko Kolašina na Sinjajevinu, na Jablanov vrh ili na Babin zub.”

Na sjeveru Crne Gore konačno se uviđa da planine i ekološki očuvana okolina nijesu predodređeni samo za zimski već i ljetnji turizam, kada ožive i brojni katuni podno Komova.

“Oko desetog juna izlazimo na katun, i ostajemo do 1. septembra. Radimo oko stoke, kosimo, plastimo, proizvodimo domaće za svoje potrebe. Sir, mlijeko, skorup”, kaže nam stočar u katunu.

osavremeniti kako bi se sačuvalo ono najvrjednije – priroda. Pitamo goste iz Slovenije kako ocjenjuju

Ekološka hrana je još jedna šansa domaćeg turizma. Za sada je iskrišćena samo na jelovnicima u eko selima.

“Danas na meniju katuna imao sir, kajmak, pršutu, priganice, ovčije mlijeko-jardum i smočani kačamak”, kažu domaćini.

Da bi se sjever upisao na turističku mapu Evrope treba najprije imati dobre puteve i osmišljenu reklamu, a turizam uravnoteženo razvijati kako bi se sačuvalo ono najvrijednije – priroda. Goste iz Slovenije pitamo koju ocjenu daju čistoći u Crnoj Gori.

“U parkovima i u planini je čistoća dobra jer nema mnogo ljudi, ali u ostalom dijelu i nije baš čisto. To nam smeta, jer se to kod nas baš dobro sredilo. Mislimo da će to biti i ovdje, ali za koju godinu. Možda.”

Lovćen je omiljeno odredište izletnika, jer je od oko 15,000 hektara masiva dvije trećine pokriveno šumom i sa 1,300 biljnih vrsta. U Nacionalnom parku postoje i četiri rezervata prvog stepena zaštite – rezervat bora munike (Pinus heldreichii Christ.), relikta Balkanskog I Apeninskog poluostrva, rezervat crnog bora (Pinus nigra), visoke I stare bukove šume, te rezervat bora krivulja (Pinus mugo).

Sakralni spomenici kulture najbrojniji su u Njegušima i na Ivanovim koritima. Crkve imaju jednobrodnu osnovu i zvonik “na preslicu”, a datiraju izmedju XV i XIX vijeka. Njegošev Mauzolej, koji dominira nacionalnim parkom na Jezerskom vrhu (1657m), podigao je hrvatski vajar Ivan Meštrović, između 1970. i 1974. godine. Na njegovom ulazu su karijatide – dva stilizovana crnogorska ženska lika, koja simbolično čuvaju kriptu i Njegoševu granitnu figuru tešku 28 tona.

Uredjene i obilježene planinarske i šetačke staze vode od muzeja i restorana Njeguša i Ivanovih korita do katuna dje se čuva tradicija domaće trpeze. Medju najposjećenijim stazama su Kružna staza (Palac – Treštenik –Šančevi-Koložun- Vjetreni Mlin- Dolovi- Palac, u dužini od 13 km), Staza Ivanova korita (Jezero-Bukovica, 12 km), i Ivanova korita-Majstori 4,5 km.

Proglašena nacionalnim parkom samo nekoliko godina nakon američkog Yellowstonea, Biogradska gora je zaštićena od kada je Kralj Nikola 1878. proglasio zabranom. Danas, njenu tišinu štite stabla stara i preko 400 godina. Na prostoru od 1,600 hektara pobrojano je 86 drvenastih vrsta, a neka stabla visoka su i preko 70 metara. Kada se u obzir uzme genetički materijal koje nose neke vrste ovdašnje bukve i jele, biolozi ih ubrajaju u neke od najvrjednijih stabala na planeti.

Turistički obilazak Biogradske gore iskoristite za šetnju edukativnom stazom oko jezera dugom tri kilometra, hiking staze oko nacionalnog parka, iznajmljivanje čamaca, restoran, a od skoro je moguće i zakupiti bungalove u nacionalnom parku. (Foto: Mirko Radonić).

Vikendom se od Brštenovice do Šćepan Polja spusti par stotina gostiju željnih adrenalina, a rafting traje 16,5 kilometara. Borovi, Varda, Ćelije, Vjernovića Buk- to su najatraktivniji brzaci na Tari kojim se spuštaju čamci sa po desetak ljubitalja prirode i avanture, uz obaveznog skipera. Slavko Blagojević iz Plužina već godinama mnogima otkriva unikatnu ljepotu kanjona:

“Kada gosti dođu na Šćepan Polje imaju doručak, dobijaju zaštitnu opremu, zaštitno odijelo, kacige, sigurnosne pojaseve, onda sjedamo u džipove, idemo 18 kilometara uzvodno do Brštanovice, i to je polazna tačka splavarenja”.

Rafting je šansa i za ukus sjevernjačke nacionalne kuhinje:

“Imamo domaći kajmak, domaći sir, domaću pršutu. Za doručak i priganice.Za ručak čorbu, supu, ribu pastrmku. I, naravno, jagnjetina ispod sača”.

Rafting Tarom je jedan od najinteresantnijih, i po broju turista najuspješnijih izleta koje nude hoteli na Jadranu. Ipak, u Crnoj Gori još uvijek ne postoji zakon o splavarenju, pa su među brojnim organizatorima raftinga i oni koji to rade «na divlje».
Tara ipak odolijeva:

“Trudimo se da održimo Taru čistu. S proljeća se splavari skupe očiste ono što nanese rijeka. Tako da je ona reklama sa CNN-a, na kojoj se pije Tara, još uvijek aktuelna”, kaže Blagojević.

Ekoturizam je način putovanja ekološki osviještenih turista kojim se podržava očuvanje prirodne okoline i kulturnog nasljeđa.

Termin je formulisao meksički arhitekta I ekolog Héctor Ceballos-Lascurain, a njegovu definiciju zvanično je usvojio IUCN na I svetskom kongresu održanom u Montrealu 1996. (Resolution CGS 1.67 Ecotourism and Protected Area Conservation). Ekoturizam se definiše kao “ekološki odgovorno putovanje u relativno očuvana područja, radi uživanja u prirodi i pratećim kulturnim odlikama, uz unapređenje zaštite prirode, mali negativni uticaj posjetilaca i koristan aktivan uticaj na lokalno stanovništvo”. Taj vid turizma, prema brojkama Svjetske turističke organizacije, bilježi godišnji rast od pet posto.

I u Crnoj Gori raste zanimanje za ovaj vid turizma – potvrdjuje to na sjeveru izgradjen značajan broj ekokatuna, poput Štavne podno Vasojevićkog Koma.