Nacionalni park Durmitor su rodili glečeri, a izdubile rijeke i podzemni tokovi. Osim kanjona Tare, najdubljeg u Evropi i drugog na svijetu, ovaj dio Crne Gore oduzima dah ljepotom jezera i brojnim endemskim vrstama, samo neka od stabala crnog bora na obalama rijeke stara su i preko 400 godina. (Pogledajte i dio našeg arhiva sa splavarenja Tarom.)

Geomorfološke osobine nacionalnog parka – 16 glečerskih jezera, planine i zaravni, različiti u svojim nadmorskim visinama –donose Durmitoru alpsku i mediteransku mikroklimu, a time i veoma raznolike životinjske vrste. 37 endemskih vrsta, šest karakterističnih samo za Durmitor, samo su neki od razloga što je Nacionalni park Durmitor 1980. zaštićen kao svjetska baština.

No neprocjenjive prirodne baštine našeg sjevera ugrožene su aktutnim problemom prekomjerne sječe šuma. Više pročitajte u tekstu Seada Sadikovića. O tome kako i koliko je ova devastacija uticala na biodiverzitet sjevera ne postoje zvanični podaci struke.

Osim što bi trebalo uvezati ekološke interese sjevera i juga, njihov održivi razvoj se mora posmatrati kroz zajednički interes. Iz “morske perpektive” je to održivi turizam. Izletnička ponuda sjevera mogla bi itekako obogatiti ponudu primorskih agencija i hotela, no malo je primjera da se turistima nudi nešto više od jednodnevnog raftinga. A mogućnosti su brojne – pješačke i biciklističke ture, planinarenje, džip safari – ili jednostavno, sa žege pjene od mora nadisati se par kilometara visoko.

Neprocjenjivo prirodno blago sjevera Crne Gore, medjutim, iskorištava se stihijski i nekontrolisano. Niču etno sela koja nastaju bez stručne i finansijske pomoći, pa se tako zovu i gazdinstva okićena plastičnim ogradama i hamburgerom na meniju. Našem sjeveru (kao i jugu) nedostaje dobrih puteva, organizovanog nadzora usluga, ali i kazne za one koji za sobom ostavljaju smeće.

Možda se stvari pokrenu kada shvatimo da je krvotok Crne Gore i sladak i slan.

Smjerovi planinarske transverzale Orjen-Lovćen-Rumija vode i do prevoja Bijela skala koji sela pod Rumijom povezuju sa Skadarskim jezerom. Ova staza upoznaće vas sa barskim zaledjem i selima Gurza, Šestani i Lukići, bogatim pijaćom vodom. Cijelo područje zaledja Bara je bogato izvorima a seljani pričaju da samo u planini Sutorman ima 377 izvora, od kojih je najčuvenija voda Đoleza.

Evo još nekoliko fotografija Primorsko-planinske transverzale Orjen-Lovćen-Rumija, snimljenih na dijelu staze od Paštrovske gore do Sutomora. Startna tačka je u Novoselju, a odlično markirani pravac vodi iznad Buljarice i Čanja do Sutomora. Nadmorske visine su od 650 do 800 m, a najljepši vidikovci pružaju se sa Mijovića krša i Tri roge. Ukupna dužina ovog dijela staze je 18 km.

U selima na obroncima jadranskog zaledja još uvijek ima pokoja kamena kuća, sušara s pršutom i domaćini koji vas obavezno svrate na čašicu domaćeg crnog. Tako je u Čavorima, njeguškom selu na granici planine i mora.

Na hrbatu razmedje Boke i Lovćena su Zalazi, Velji i Mali, sela koje su poslednji stanovnici napustili nakon zemljotresa 1979. godine. Danas ih obilaze samo ljubitelji prirode i hikinga, na putu ka vrhovima kamenog mora ili kotorskoj obali.

Od Žanjevog dola (na 970 mnv), preko Praćišta do Tabačine vodi stari crnogorski put na kojem je i selo Špiljari, udaljeno od Kotora oko dva kilometra. Od njegovih kuća su ostali samo kamene sjene i oronuli zidovi crkve Sv. Ivana. Iznad sela su temelji nekadašnje austrijske žičare iz 1917.

Ljepota Hajle i gostoprimstvo Rožajaca vode do planinarskog doma Grope na nadmorskoj visini od 1960 m. Ovo nije odredište samo crnogorskih i planinara iz susjednih država, već i ljubitelja divlje ljepote iz Francuske, Finske, Velike Britanije. U njihovim zabilješkama nakon desetodnevnih hiking tura, najbolje ocjene dobija planinarski dom Grope, ne samo zbog udobnosti i topline dobrodošlice, već i njegovog ukusa: osim što kuvaju nabolju tursku kafu uz bajramsku alvu, sa kuvanom krtolom biraju najbolji domaći sir, kajmak i turšiju, Feka, Kokan i Crv spremaju pasulj tavče na gravče u zemljanim posudama sa dodacima planinskih biljnih začina i divljeg povrća. Na meniju su inače i domaći specijaliteti od pšeničnog i kukuruznog brašna, kačamak, cicvara, razne popare, a specijalitet Grope je planinarski gulaš čija je tajna u ljeti prikupljenim planinskim ljekovitim travama koje rastu na Hajli –sporišu, majčinoj dušici, kantarionu.

Grope su potvrda da je moguće razvijati turizam i u planinarskim domovima koji objedinjuju ono najbolje što Crna Gora ima – divlju ljepotu planine i pitomu toplinu njenih ljudi.

Prema podacima Zavoda za zaštitu prirode, od 526 evropskih vrsta ptica oko 330 redovno registrujemo u Crnoj Gori, a 204 vrste se ovdje i gnijezde. Kao najznačajnija područja ornitolozi izdvajaju Skadarsko jezero(281 vrsta), Ulcinj (250), kao i Prokletije (178) i Durmitor (172).

No, da li se u Crnoj Gori uradilo dovoljno na zaštiti ptica?

“Što se formalno-pravne strane tiče, Crna Gora je prilično uspješna jer je u domaće zakonodavstvo inkorporirala gotovo 90% propisa Ptičje direktive.  Medjutim, veoma je loša primjena tog zakonodavstva, što se najbolje vidi na terenu – Crna Gora je poslednjih godina ostala bez velikog broja zimujućih ptica”, kaže ornitolog Darko Saveljić navodeći primjer Skadarskog jezera na kojem je 1999. godine zimovalo 250,000 ptica, da bi 2006. godine taj broj bio svega 34.000 zimovalica. Crna Gora nema grabljivica, a sve je evidentniji nestanak i pojedinih ranije lovnih vrsta, kakva je tetrijeb, na primjer.

Veliki problem u zaštiti ptica uzrokuje i gubitak staništa u primorskom dijelu Crne Gore, sječa šuma na sjeveru, kao i nezakoniti lov.

“Neprimjenjivanje Zakona o lovu, veliki broj ilegalnih lovaca i nezakonito iznošenje divljači iz Crne Gore su posebno ozbiljni problemi koje Evropska komisija prati sa pojačanom pažnjom, jer u Crnoj Gori ubijamo evropske ptice”, upozorava Saveljić, i podsjeća da se naša zemlja nalazi na Jadranskom migratornom koridoru kojim ptice iz Sibira, Centralne i Istočne Evrope lete ka toplijim krajevima.

Da će se primjenom evropskog zakonodavstva morati uvesti red i u ovoj oblasti, pokazuje primjer Malte. Većina ptica iz naše zemlje leti koridorom Crna Gora -Jadransko more-Italija-Sicilija-Malta-Afrika, i kada je 2004. Malta ušla u EU, “progledano joj je kroz prste” što nije primijenila ograničenja lova na ptice koje se vraćaju sa svojih zimovališta u Africi. Medjutim, po tužbi BirdLife-a, svjetskog autoriteta za zaštitu ptica i njihovih staništa, Evropski sud je naložio Malti da ukine proljećni lov i drastično skrati lovnu sezonu, kako ne bi plaćala velike kazne Evropskoj komisiji.

“To je jedan od najvećih uspjeha BirdLife-a na našem kontinentu”, kaže Saveljić.

Domaćini kažu da je riječ o turističkoj ponudi koja ima sigurnu budućnost. “Ovo je posao koji ima perspektivu što potvrdjuje porast naše posjete, prije četiri godine imali smo oko sto pedeset posjetilaca, a danas oko hiljadu i po“, kaže Mićo Blagojević.

Etno selo je sačuvalo toplinu tradicionalne arhitekture i običaje nekadašnjeg života na sjeveru Crne Gore. Izvorni ambijent upotpunjen je restoranom, nekadašnje kolske pretvorene su u pješačke staze, a stare kolibe su preuredjene za boravak gostiju. Blagojevići nas vode kroz etno kolibu u kojoj su zbirke seoskog orudja, nakita, nošnji, pokućstva. Tu su ognjište, stolovač, burilo, škanj, pegla na žar, ručno radjena kolijevka od tisovine. Nema betona, nema gvoždja, samo drvo i kamen. I jelovnik etno sela Montenegro odgovara tradicionalnim receptima crnogorskog sjevera, obavezni su kačamak, cicvara, skorup.

“Naši turoperatori iz inostranstva kažu da moramo sačuvati prirodu i izvornost ambijenta etno sela kako bismo osigurali dolazak stranih turista. Kamena kućica i drveni stolovač mnogo su zanimljiviji prosječnom modernom turisti od mesinga i čelika velikih hotela“, kažu Blagojevići.

Plan predvidja četiri skijaška centra i jedan eko avanturistički park koji bi mogao da ugosti 5,000 ljudi. Ski resorti predvidjeni su na lokalitetima Žarski, Torine, Kolašin 1450 i Jelovica. Eko adventure park je lociran na Komovima, a Biogradska gora će se tretirati kao zasebna turistička zona. Revitalizacija katuna ima dva segmenta – izgradnju eko/etno sela i oživljavanje poljoprivrednih katuna. Ukupne investicije mogle bi dostići 1 milijardu EUR.

Kako je do kraja naredne godine najavljen i plan za Durmitor, potražili smo odgovor na pitanje kako će planski biti tretirana dva nacionalna parka u ovoj oblasti-Biogradska gora i Durmitor.

«Ti planovi će biti revidirani po svim evropskim standardima, jer nam je cilj da turizam i razvoj budu čuvari prostora», kaže Igor Noveljić, koordinator projekta izgradnje ski resortsa na Bjelasici i Komovima.

Kako spriječiti da sjever doživi sudbinu betoniranog juga?

«Uz odabir eminentnih planera, postavićemo stvari na dobre temelje. E sad, kako će se planovi implementirati zavisi od svih nivoa – od Vlade i ministarstava do opština. Važna je sinergija u jedino mogućem dugoročnom razvoju Crne Gore – a to je održivi razvoj».

Prostorni plan posebne namjene Bjelasice i Komova izradio je konzorcijum planera predvodjen kanadskom firmom Ekosign, a Vlada ga je usvojiila decembra 2010. Detalje pročitajte ovdje.

Rijeka je stiješnjena izmedju stijena visokih i do 1,100 metara, a posebno je atraktivan put usječen u kamene obronke na najinteresantnijem, osam kilometara dugom dijelu kanjona. Usjek u okomitoj stijeni, nazvan «galerija», probila je vojska početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka i tako učinila kanjon prohodnim cijelom dužinom.

Prilaz kanjonu najlakši je iz Međurječja, a do ulaza u njegov najatraktivniji dio od početka staze treba oko 45 min hoda. Kanjonu se može prići i sa sjevera, iz sela Velje Duboko, do kojeg je moguće stići automobilom iz Nikšića i Žabljaka.

Kanjon Mrtvice u svojih 13 km ujedinjuje nedirnutu prirodu, pitku rijeku i predanja kao ono o kamenom mostu koji je knjaz Danilo posvetio svojoj majci.

“Ima nas petnaest, a ovaj naš put traje trinaest dana. Krenuli smo iz Slovenije preko Hrvatske i Bosne, do Mokre Gore, tamo smo išli na Šargansku Osmicu, pa u Višegrad, pa na Zlatibor. Tamo smo se penjali na dva vrha. Sada ćemo biti tri dana na Komovima, popećemo se na sva tri vrha, pa posle preko Kolašina na Sinjajevinu, na Jablanov vrh ili na Babin zub.”

Na sjeveru Crne Gore konačno se uviđa da planine i ekološki očuvana okolina nijesu predodređeni samo za zimski već i ljetnji turizam, kada ožive i brojni katuni podno Komova.

“Oko desetog juna izlazimo na katun, i ostajemo do 1. septembra. Radimo oko stoke, kosimo, plastimo, proizvodimo domaće za svoje potrebe. Sir, mlijeko, skorup”, kaže nam stočar u katunu.

osavremeniti kako bi se sačuvalo ono najvrjednije – priroda. Pitamo goste iz Slovenije kako ocjenjuju

Ekološka hrana je još jedna šansa domaćeg turizma. Za sada je iskrišćena samo na jelovnicima u eko selima.

“Danas na meniju katuna imao sir, kajmak, pršutu, priganice, ovčije mlijeko-jardum i smočani kačamak”, kažu domaćini.

Da bi se sjever upisao na turističku mapu Evrope treba najprije imati dobre puteve i osmišljenu reklamu, a turizam uravnoteženo razvijati kako bi se sačuvalo ono najvrijednije – priroda. Goste iz Slovenije pitamo koju ocjenu daju čistoći u Crnoj Gori.

“U parkovima i u planini je čistoća dobra jer nema mnogo ljudi, ali u ostalom dijelu i nije baš čisto. To nam smeta, jer se to kod nas baš dobro sredilo. Mislimo da će to biti i ovdje, ali za koju godinu. Možda.”

Lovćen je omiljeno odredište izletnika, jer je od oko 15,000 hektara masiva dvije trećine pokriveno šumom i sa 1,300 biljnih vrsta. U Nacionalnom parku postoje i četiri rezervata prvog stepena zaštite – rezervat bora munike (Pinus heldreichii Christ.), relikta Balkanskog I Apeninskog poluostrva, rezervat crnog bora (Pinus nigra), visoke I stare bukove šume, te rezervat bora krivulja (Pinus mugo).

Sakralni spomenici kulture najbrojniji su u Njegušima i na Ivanovim koritima. Crkve imaju jednobrodnu osnovu i zvonik “na preslicu”, a datiraju izmedju XV i XIX vijeka. Njegošev Mauzolej, koji dominira nacionalnim parkom na Jezerskom vrhu (1657m), podigao je hrvatski vajar Ivan Meštrović, između 1970. i 1974. godine. Na njegovom ulazu su karijatide – dva stilizovana crnogorska ženska lika, koja simbolično čuvaju kriptu i Njegoševu granitnu figuru tešku 28 tona.

Uredjene i obilježene planinarske i šetačke staze vode od muzeja i restorana Njeguša i Ivanovih korita do katuna dje se čuva tradicija domaće trpeze. Medju najposjećenijim stazama su Kružna staza (Palac – Treštenik –Šančevi-Koložun- Vjetreni Mlin- Dolovi- Palac, u dužini od 13 km), Staza Ivanova korita (Jezero-Bukovica, 12 km), i Ivanova korita-Majstori 4,5 km.

Proglašena nacionalnim parkom samo nekoliko godina nakon američkog Yellowstonea, Biogradska gora je zaštićena od kada je Kralj Nikola 1878. proglasio zabranom. Danas, njenu tišinu štite stabla stara i preko 400 godina. Na prostoru od 1,600 hektara pobrojano je 86 drvenastih vrsta, a neka stabla visoka su i preko 70 metara. Kada se u obzir uzme genetički materijal koje nose neke vrste ovdašnje bukve i jele, biolozi ih ubrajaju u neke od najvrjednijih stabala na planeti.

Turistički obilazak Biogradske gore iskoristite za šetnju edukativnom stazom oko jezera dugom tri kilometra, hiking staze oko nacionalnog parka, iznajmljivanje čamaca, restoran, a od skoro je moguće i zakupiti bungalove u nacionalnom parku. (Foto: Mirko Radonić).